Kao netko tko je iskreno fotografirao ljude otkako sam prije više od 15 godina prvi put uzeo kameru, postoji nešto što treba reći svima koji su zainteresirani za uličnu fotografiju.
Da, ono što radimo ima važnost, bilo kroz kut dokumentiranja povijesti, uočavanja zanimljivih trenutaka, poticanja ideja ili stvaranja umjetnosti. Te će im fotografije u budućnosti imati kulturnu vrijednost, a većina nas bilježi kulturu i čovječanstvo jer nam se sviđaju. Volimo ljude. Mi volimo da ljudi gledaju.
Mnogo je fotografa ovaj žanr privuklo i prije nego što su uopće shvatili da ima svoje ime, a to nam pomaže shvatiti da je takav način gledanja na svijet instinktivan za neke ljude. Dolazi prirodno. Sjećam se kako sam uzeo svoj prvi fotoaparat u New Yorku. Mogao sam lako pogledati visoke nebodere i epsku arhitekturu, jesam i još uvijek jesam, ali ljudi koji su šetali činili su mi se jednako fascinantnima.
Da, legalno je, barem ako ste u Sjedinjenim Državama i Britaniji. Da, u našim je pravima to činiti javno i dijeliti te slike kao umjetnost i u kulturne svrhe. Ne, to nas ne čini lošim ljudima.
Ulična fotografija nekima će stvoriti nelagodu
Ali ne, sve što sam upravo spomenuo ne oslobađa nas u potpunosti krivnje vani. Moramo uzeti u obzir da praksa ulične fotografije može biti suštinski neugodna za naše subjekte. Neki će razumjeti što radimo, ali druge će čuditi ako ih neznanac u javnosti iznenada uhvati, bez obzira radi li se o tome na očit ili iskreniji način. Moral, kulturnu važnost i dobre stvari koje pokušavamo stvoriti ovdje treba ostaviti po strani kako biste shvatili da se događa kompromis. Stvaramo neugodne situacije drugima.
Neki bi čak tvrdili da je vrlina stvoriti malo nelagode vani i da nas svako malo treba izbaciti iz ravnoteže. Slažem se s ovom izjavom, ali svejedno shvaćam da postoji negativna strana onoga što radim.
Nekima se ne sviđa što fotografiramo. Neki poslije ne bi bili sretni kad bi vidjeli fotografiju. Koliko god se trudili, ne možete izbjeći te ljude svakodnevnim snimanjem.
To je nešto s čime ćete se morati pomiriti ako se bavite uličnom fotografijom. Možete imati osmijeh na licu i razgovarati s bilo kim tko vam se čini da vam je neugodno zbog vaše prisutnosti s kamerom. Možete im reći da niste mislili da im bude neugodno, a možete čak ponuditi i brisanje fotografije ako se osobi to stvarno ne sviđa. Možete sve te stvari, ali svejedno morate znati da ljudima stvara nelagodu.
Da ti.
Ne kažem da bi vas ovo trebalo zaustaviti ili usporiti, ali trebalo bi vam biti u potiljku. Privilegija je što nam je to dopušteno i moramo poštivati svoje subjekte na način na koji snimamo, čak i ako nema druge nego povremeno nekome učiniti nelagodu. Možete odabrati koga fotografirate, te način i situacije u kojima fotografirate, ali se toga nikada nećete moći potpuno riješiti.
Naučite živjeti s tim i prihvatiti to dok fotografirate ljude, ali nemojte to zanemariti.
Bavite li se uličnom fotografijom? Kako se nosite s tim neugodnim aspektom ove vrste fotografije? Podijelite svoja iskustva u komentarima u nastavku.